subota, 07.06.2008.
Licentia Poetica
Pjesme ogledalo su duše,
Moje i tvoje,
One stoje dok vjetar na njih puše,
I dok kiša kapima svojim tuče.
Pjesme se muče,
Ali nikada ne nestaju.
Ne prestaju.
I kada pjesnika nema više,
one njegove misli nose,
zbog njih ljudi njime se ponose,
Preko njih, zauvijek njeg’vo srce diše.
Možda stihovi kasnije pjevaju tiše,
Možda ih magla vremena polako briše,
Ali nikada ne izbriše.
Jer pjesnici su oduvijek.
A pjesme im zauvijek.
Orator, -oris, m.
- 23:29 -
Prikaži komentare (3) - Komentiraj - *
